Čekanje na Gospoda razotkriva kome zaista pripada vaša nada, jer ono lomi iluziju kontrole i uči srce da se oslanja na Boga, a ne na brza rješenja. U trenucima kada ne vidite put naprijed, Bog vas ne ostavlja u praznini, nego u tišini gradi vjeru koja mu donosi slavu. Njegovo „čekaj“ nije ravnodušnost, nego duboka priprema — vrijeme u kojem vas oslobađa nestrpljenja, čisti vaše motive i uči vas da razlikujete njegovu volju od vlastitih želja. Dok vi stojite mirno, on radi nevidljivo, povezuje okolnosti, oblikuje vaš karakter i priprema odgovor koji ne biste mogli postići vlastitom snagom. Čekanje postaje čin predanja u kojem govorite: „Gospode, ovo je tvoja bitka“, i upravo tada doživljavate da je Bog vjeran, da čuje vapaj, i da nikada ne posramljuje one koji mu se pouzdano predaju.