Koliko se lako uhvatimo kako u sebi pravimo poređenja s drugima I sebi šapućemo: „Barem nisam kao onaj“, ili: „Nisam tako loš“. U svijetu koji stalno mjeri vrijednost čovjeka kroz uspjeh, ugled ili moralnu sliku pred drugima, i mi ponekad počnemo graditi osjećaj vlastite vrijednosti na tome da je neko drugi „gori“. Ali tada shvatamo da takvo razmišljanje rađa oholost, a ne istinsku sigurnost. Pred Bogom ne stojimo s listom svojih dobrih djela niti sa poređenjima koja nas čine boljima od drugih. Stojimo kao ljudi kojima je potrebna milost. I upravo tu počinje pravo pouzdanje: kada priznamo vlastiti grijeh, kada primimo oproštenje koje dolazi kroz Isusa Krista i kada naše srce više ne traži potvrdu u uspoređivanju s drugima, nego mir nalazi u Božijoj milosti.